dr. sc. Drago Martinović

  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider

Najave

www.dragomartinovic.com

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

Fra Petar Sesar

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

www.dragomartinovic.com

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

Press clipping

Arhiva

Powered by mod LCA

Dokumenti

REFERENDUM DA ILI NE? Ispis
Četvrtak, 10. studenog 2011.

Mjesec dana prije izbora u Republici Hrvatskoj (RH) aktualizirano je pitanje kako ga u Hrvatskoj zovu referendum o referendumu. Radi se o sporazumu aktualne Vlade i Hrvatske udruge sindikata (HUS) prema kojem bi se isti dan u Republici Hrvatskoj trebao održati referendum s pitanjem: „Jeste li za to da se referendum mora raspisati ako to zatraži 200.000 registriranih birača te da vrijeme za prikupljanje potrebnog broja potpisa birača bude 30 dana“ i referendum o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju. Prema Zakonu o referendumu (RH) koji je na snazi za raspisivanje referenduma potrebni su potpisi 10 posto biračkog tijela i u roku od 15 dana.


Referendum je najpoznatiji i jedan od najznačajnijih načina neposrednog sudjelovanja koji građanima omogućuje participaciju u procesu donošenja odluka. Najreprezentativnije primjere istinske neposredne demokracije imamo u Švicarskoj u kojoj politiku na svim razinama, uključujući i nacionalnu, presudno oblikuju institucije izravne demokracije. Za razliku od susjedne Republike Hrvatske i Švicarske Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih europskih zemalja koja u svom Ustavu uopće nema posebnih poglavlja ili članaka o neposrednom sudjelovanju građana u procesu odlučivanja. U Bosni i Hercegovini ne postoji niti Zakon o referendumu. Ako ni zbog čega onda iz razloga europske orijentacije i ulaska u Europsku uniju Bosni i Hercegovini je potreban Zakon o referendumu. (Zakon o referendumu postoji u Republici Srpskoj jednom od entiteta u BiH) Zanimljivo se prisjetiti referenduma koji je održan 29. veljače i 1. ožujka  1992. u tada još uvijek nepriznatoj državi Bosni i Hercegovini. Na referendumsko pitanje: „Za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive“, izjasnilo se 99,44 % od 64,31 % izašlih glasača. Dakle, oko 2/3 glasača se izjasnilo za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Iako na referendumu nisu glasovali Srbi, kao jedan od konstitutivnih naroda u BiH, referendum je ipak prošao. Na temelju ishoda referenduma Europska zajednica (EZ) je 6. travnja 1992. priznala Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu i suverenu državu. S obzirom na ustroj i specifičnosti bosanskohercegovačkog društva, ustavno-pravno reguliranje neposrednog odlučivanja i iskustva iz zemlja regije i Europe, ne mogu se u potpunosti primijeniti u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je složena država s tri konstitutivna naroda i dva entiteta pa je stoga potrebno donijeti Zakon o referendumu kojim bi se u prvom redu izbjeglo preglasavanje, odnosno mogućnost da svi pripadnici jednog naroda budu protiv odluke, a da ona ipak bude usvojena.

Svakako je, vezano uz ovaj članak, vrijedno pročitati  Studiju o neposrednoj demokraciji i radničkoj participaciji u BiH s prijedlozima amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine pod nazivom „DEMOKRATIJA I USTAV BOSNE I HERCEGOVINE“ autora dr. Gorana Markovića.