dr. sc. Drago Martinović

  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider

Najave

www.dragomartinovic.com

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

Fra Petar Sesar

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

www.dragomartinovic.com

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

Press clipping

Arhiva

Powered by mod LCA

Dokumenti

Zašto nema pomaka u kvaliteti lokalne samouprave Ispis
Subota, 07. prosinca 2013.

'Zašto nema pomaka u kvaliteti lokalne samouprave' naziv je članka koji potpisuje dr. sc. Ivan Koprić redoviti profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, objavljenog na blogu administratiopublica, a kojega uz dopuštenje u cijelosti prenosim.

Iako se radi o susjednoj državi Republici Hrvatskoj članak kao da je pisan kod nas u Bosni i Hercegovini. Jedino postoje razlike u broju općinskih/gradskih vijećnika, lokalnih službenika i namještenika, te broju zaposlenih u javnim ustanovama i drugim proračunskim korisnicima jedinica lokalne i područne samouprave. Razlika je i u broju političkih stranaka u čemu je Bosna i Hercegovina rekorder sa 190 registriranih političkih subjekata, pa iako nema pouzdanih podataka Bosna i Hercegovina je najvjerojatnije među prvima u Europi po broju članstva građana u političkim strankama .


Prof. dr. sc. Ivan Koprić

Prema podacima, svaki osmi punoljetni čovjek u Hrvatskoj član je neke političke stranke. Dakle, jedan član iz dvije prosječne obitelji, što naravno nije jednoliko raspoređeno – negdje su i svi članovi obitelji stranački članovi, negdje nitko. I pritom nije riječ o ljudima koji imaju neke određene političke stavove, nego o ljudima koji su formalno učlanjeni, imaju stranačke iskaznice, a zapravo ih ne bismo prepoznali kao ljude od političkih ideja ili jednoznačnih političkih vrijednosti. To je nekih 12% hrvatskih stanovnika, a postotak među punoljetnima još je naravno veći. Po tome je Hrvatska među prvima u Europi, bez obzira je li riječ o novim ili starim demokracijama.

 

S druge strane, mnogi ljudi kad ih zapitate kažu da nisu politični, da se ne bave politikom, da im se ona gadi, da ju izbjegavaju. Kako je to moguće kraj tako velikog broja stranačkih članova? I kakve to veze ima s kvalitetom lokalne samouprave?

Ponajprije, mjesta koja donose neke koristi a na koje se dolazi uz pomoć politike i političara su dosta brojna, a najviše ih je na lokalnoj i regionalnoj, pa i na mjesnoj razini. Dovoljno je spomenuti da je broj vijećnika u lokalnim predstavničkim tijelima preko 8.000, broj načelnika (gradonačelnika i župana), te njihovih zamjenika preko 1.200, broj vijećnika mjesne samouprave između 45.000 i 50.000, broj lokalnih službenika i namještenika preko 15.000, broj zaposlenih kod javnih ustanova i drugih proračunskih korisnika jedinica lokalne i područne samouprave preko 25.000, broj zaposlenih u komunalnim poduzećima oko 40.000. Tih oko 150.000 ljudi je direktno egzistencijalno vezano uz lokalnu i županijsku politiku i ovisno o političarima.

Tu su i oni indirektno vezani, od lokalnih poduzetnika koji žele imati neki poslovni odnos s lokalnim jedinicama do raznih udruga koje su financijski ovisne o lokalnim političarima i njihovoj volji. Čitati lokalne proračune zanimljivo je štivo, ako pogledate tko sve iz njih prima novac i za što. Ujedno pokazuje tko je ovisan o kome i koliko. Treba dodati i utjecaj kojeg važni lokalni političari imaju na druge ustanove koje funkcioniraju na lokalnoj razini, inspekcije, policiju, škole. A lokalni političari, pak, ovisni su o onima gore, i u vlastitoj stranci, i u državnim tijelima.

Političkih stranaka je iz dana u dan sve više. Ima ih preko 140, što je također velik broj, gleda li se spram drugih zemalja slične veličine kao što je Hrvatska. Većina njih ne igra nikakvu ulogu, ali ponegdje osigura svojim osnivačima koje mjesto u lokalnom vijeću ili županijskoj skupštini, pa se na taj način dobije koja (desetina tisuća i više) kuna na račun. Podaci pokazuju da su stranke vrlo isplative organizacije, tamo nema stečaja ni nelikvidnosti.


S partijom kroz život


Tako dolazimo do odgovora. Politika i političari, uključujući lokalne i županijske, utječu na mnogo toga što je građanima važno, od mogućnosti zapošljavanja do sredstava za održavanje djelatnosti kojom se bave. Pa su građani zaključili, oportunistički i pomalo dvolično, da je najbolje uključiti se i formalno u neku političku stranku, da bi si poboljšali mogućnosti.

Oportunizam je najisplativiji. Oportunizam, disciplina, lojalnost, šutnja, nekreativnost, samo su posljedice sustava koji je stvaran čitavih ovih dvadeset-i-nešto godina demokracije. Još se živo sjećam rasprava krajem 1980-ih kad smo od višestranačke demokracije i privatnog vlasništva očekivali samo najbolje! Nismo bili glupi, ali ništa nismo vidjeli. Nismo predvidjeli ovakvu razinu politizacije koja je na razini zloupotrebe demokracije, takvu arbitrarnost u svim pitanjima, takvo zanemarivanje profesionalnosti i stručnosti.

Ne treba nikome zamjeriti oportunizam. Ni građanima koji se iz praktičnih a ne političkih razloga učlanjuju u stranke, ni lokalnim političarima koji pogled usmjeravaju prema svojim stranačkim šefovima na županijskoj i nacionalnoj razini. Treba stvoriti uvjete da se sustav ponašanja u koji smo uvučeni promijeni.

Dok se to ne učini, imat ćemo političare koji izbjegavaju provesti potrebne reforme, koji nastoje očuvati ili osvojiti što više pozicija za „svoje ljude“ bez obzira na njihovu kvalitetu i sposobnosti, koji zbrajaju novac koji kontroliraju i nije ih briga za opseg i kvalitetu javnih usluga koje (ne) pružaju građanima i zajednici.

No, pravo je pitanje je li to potrebno i moguće promijeniti i kako? Potrebno je, jer politizacija razara stručne standarde, a samo stručnost u svim poslovima vodi efikasnosti i rezultatima. Može se i rad motora automobila gledati političkim očima, ali je kvar nemoguće popraviti tako da se o njemu politički očitujemo.


Loše stanje lokalne samouprave je moguće popraviti, pokazuju povijesni primjeri zemalja koje su iz takve situacije ipak izašle. Ali kako – o tome idući put!