dr. sc. Drago Martinović

  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider
  • mr. sc. Drago Martinović - Slider

Najave

www.dragomartinovic.com

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

Fra Petar Sesar

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

www.dragomartinovic.com

Ovdje možete naručiti knjigu

Download knjige - PDF

Press clipping

Arhiva

Powered by mod LCA

Dokumenti

Akademik Mirko Pejanović: Statusom grada lakše do europskih fondova Ispis
Srijeda, 30. travnja 2014.

Akademik Mirko Pejanović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, vodeći je stručnjak u regiji za lokalnu samoupravu i jedan od najboljih poznavatelja europskog regionalizma. Kada govori, svejedno je li svojim studentima ili stručnjacima po Europi, svaku rečenicu podupre argumentima. Najviše zahvaljujući njemu, njegovim analizama i inicijativama, općine Široki Brijeg, Tuzla, Zenica i Bihać dobit će status gradova. Zakoni su pripremljeni i ostalo je još samo da ih usvoji Parlament FBiH.

Unutarnje migracije

„Uslijed koncentracije stanovništva, gospodarskih i kulturnih institucija, gradovi su tijekom povijesnog razvoja postajali regionalna središta svog okruženja u suvremenim državama, a u europskom konceptu lokalne samouprave imaju autonomiju u vršenju lokalne vlasti. Ta autonomija znači da je grad jedinica lokalne samouprave za svoje gradsko područje čije su vlasti nositelji i inicijatori ekonomskog, urbanog i kulturnog razvoja“, kaže akademik Pejanović i dodaje da su tijekom 18., 19. i 20. stoljeća gradska središta bili Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Bihać, Travnik i Tuzla. U vrijeme austrougarske uprave ti gradovi bili su i sjedišta okruga. Velikim gradovima smatraju se oni s više od 100.000 stanovnika, srednjim s 30.000 do 100.000, a malim gradovima oni koji imaju od 10.000 do 30.000 stanovnika.
“Prema nekim procjenama, rezultati popisa stanovništva 2013. godine donijet će nove čimbenike u pogledu koncentracije stanovništva u gradovima uslijed ratnih posljedica na unutarnju migraciju. Inače, sve je jača tendencija u poslijeratnom vremenu da stanovništvo iz ruralnih prostora nalazi rješenje preseljenjem u gradove“, kaže Pejanović uz napomenu da je novo političko ustrojstvo BiH usporilo povijesnu dinamiku razvoja gradova i gradske samouprave. Federacija ima samo dva grada – Sarajevo i Mostar. U RS-u status grada odmah poslije rata dobili su Banja Luka i Istočno Sarajevo, a 2012. godine još i Prijedor, Bijeljina, Doboj i Trebinje. Ustav Federacije iz 1994. nije imao odredbe o gradskoj samoupravi i gradskim vlastima, a amandmanom su u lipnju 1996. uvedene.

Razvojni projekti

Mostar je ustanovljen gradom u veljači 1996. sa šest općina i središnjom zonom, a 2004. godine visoki predstavnik proglasio je Statut Grada Mostara bez općina. Politička sukobljavanja vladajućih stranaka u Gradskom vijeću dovela su do krize u razvoju Grada Mostara.
“Grad Sarajevo ima četiri općine i njegov teritorij i nadležnosti bitno su reducirani u odnosu na ideju gradske samouprave i u odnosu na predratnu teritorijalnu organizaciju s deset općina. Grad Sarajevo je u osnovi samo imitacija gradske samoupravne autonomije jer ni grad ni općine ne upravljaju komunalnom djelatnošću i komunalnim gradskim sustavom“, objašnjava Pejanović i dodaje da postoje četiri osnove za proglašenje općine gradom.
“Prva je kad grad čine dvije ili više općina, a druga je kad općinsko vijeće donosi odluku o proglašenju grada na temelju zakonom utvrđenih kriterija – 30.000 stanovnika na području općine i 10.000 stanovnika u gradskom središtu kao urbanom području. Nadalje, grad kao jedinica lokalne samouprave predstavlja sjedište županije – Livno, Široki Brijeg, Orašje, Travnik, Zenica, Tuzla, Goražde i Bihać – i kad ne ispunjava uvjete o broju stanovnika. Četvrta osnova je da se gradom može proglasiti i općina od posebnog povijesnog ili kulturnog značaja“, kaže Pejanović, te ističe:
“Tuzla, Bihać, Široki Brijeg i Zenica imaju nadležnosti i one obuhvaćaju 30 pitanja koja se odnose na lokalni, ekonomski, infrastrukturni, socijalni i kulturni razvoj i na obavljanje usluga u javnim komunalnim službama. Njima će status grada osigurati nove ekonomske, urbane i socijalne razvojne projekte, uspješnije će dobivati sredstva iz europskih fondova, omogućava im i uspostavljanje zajedničkih međugradskih projekata razvoja gospodarstva, prometa, obrazovanja, zdravstva, zaštite okoliša, kulture i sporta.“ (dnevni-list.ba)